Picture
Čelni ljudi španskog rukometnog velikana Ademar Leona, primorani teškom recesijom koja je pritisnula Španiju, odlučili su ovoga ljeta kupovati isključivo na balkanskom tržištu. Budžet za pojačanja bio im je, u odnosu na ranije godine, iznimno skroman, svega 100 hiljada eura. I odlučili su ga potrošiti, između ostalog, i za dovođenje rukometnog reprezentativca BiH Faruka Vražalića.

„Ovo je za mene veliki iskorak u karijeri. Ademar je velika ekipa, sada su doveli nekoliko mladih igrača. Manolo Cadenas je trener ekipe, stručnjak koji zahtijeva rad i predanost, a uz sve to je i odličan čovjek“, kaže za SB iz Španije dosadašnji igrač dobojske Sloge, neposredno po dolasku u Leon.

Cadenasov plan isprva je bio u Leon dovesti Alexa Dušebajeva, sina nekada velikog igrača, sada isto tako uspješnog trenera Talanta. Mladi Dušebajev bio je prva opcija za igranje na desnoj strani. Činilo se kako će posao biti realiziran, no mladom je igraču porasla cijena što Cadenas nije mogao ili nije želio platiti. Na našu sreću, okrenuo se ka Bosni i u Leon doveo Vražalića, ali i dugogodišnjeg rukometaša banjalučkog Borca i reprezentativca BiH Vladimira Vranješa.

Dvometraš, koji se kao igrač formirao u banjalučkom klubu uz kratku epizodu u slovenačkom Slovengradecu, potpisao je dvogodišnji ugovor. Balkanska krvna slika tima iz Leona upotpunjena je angažmanom 19-godišnjeg Hrvata Mateja Ašanina, golmana Zagreba koji će u Leonu zamijeniti hrvatskog reprezentativca Venija Loserta. „Sretan sam što su i oni stigli. Naravno da je puno lakše kada nisi sam. Španski nam se ne čini težak, već smo ga počeli učiti“, kaže Vražalić.

Na kraju prošle sezone Ademar je ostao gotovo bez cijelog tima, sastava koji je prošle godine bio na korak od Final Four turnira EHF Lige prvaka. Sada su počeli sklapati mladi, talentirani sastav za slijedeću sezonu u kojem će Vražalić imati važnu ulogu. „Imat ću punu minutažu, igrati i obranu i napad, na pozicijama desnog beka i desnog krila“, kaže Faruk, dodajući da su pregovori o odlasku u Španiju trajali dva mjeseca.

„Svidjela mi se ta ideja, vizija kako će izgledati tim. Pregovori nisu dugo trajali, uglavnom, brzo smo našli zajedničku riječ. Imat ću punu minutažu, igrati i obranu i napad, na pozicijama desnog beka i desnog krila.“ Iako se u Španiji više ne vrti ogroman novac kao prije nekoliko godina, Faruk ne strahuje od finansijskih problema. „Ne, nema straha. Meni je u prvom planu igrački napredak, a uslovi su dobri i mislim da klub neće imati problema.“

Na klupu Ademara ponovo je stigao čuveni španski stručnjak Manolo Cadenas, trener koji se proslavio na klupi Ademara u periodu između 1995. i 2007. godine. Cadenas je sa klubom iz Leona osvojio ASOBAL, a dva puta i Kup pobjednika kupova, pa se računa da će uz njegovu harizmu i klubu krenuti nabolje. Zanimljivo je da je jednom prilikom u šali kazao kako mu se Faruk čini uplašenim, povučenim i introvertnim te da će na tome morati poraditi kako bi dobio na drskosti.

„A nisam ja uplašen, nego više sam oprezan tip kad je u pitanju povjerenje. Znate kako to kod nas ide, a Španci su ovdje opušteni, tako da je vjerovatno i zbog toga“, kaže Faruk. Posljednji u nizu sjajnih igrača koji je posljednjih dana napustio Ademar je Alvaro Ferrer, koji je potpisao ugovor sa madridskim Atleticom, klubom koji je poznatiji kao Ciudad Real. Faruk će imati težak zadatak nadomjestiti njegov odlazak, no ne boji se pritiska. „Ma nema pritiska. Mislim, Ferrer je odličan igrač, ali i ja težim tome.”

Ademar su napustila oba golmana, Venio Losert i Vincente Alamo. Prije njih dvojice, nove klubove su pronašli Martin Stranovsky (Barcelona), Antonio Garcia (Paris), Dalibor Čutura (Lissabon), Jaime Gonzalez, Adrien di Panda (Saint Raphael), te Alvaro Ferrer. “Bit će teško, ali imamo ambiciju da zadržimo ovaj status koji sada imamo. Igrači su otišli u velike klubove, ali Ademar ima mladu ekipu i trebaće nam vremena za dostizanje tog nivoa.“

Dostići nivo biće teško i u Ligi prvaka, no Faruk s nestrpljenjem očekuje utakmice protiv Montpellierea, Čehovskih medveda... „Grupa u kojoj igramo je jaka, protivnici su nam vrhunske ekipe. Bit će nam malo teže pošto je ekipa podmlađena, ali mislim da ćemo se moći nositi sa svim protivnicima.“

Neizbježno je pitati ga i o reprezentaciji koja je, po ko zna koji put, zapela u doigravanju. Druga utakmica protiv Njemačke bila je fantastično odigrana, no loš rezultat iz prvog meča odredio je pobjednika. Ostaje utisak da rukometnom timu uvijek nedostaje „ono nešto malo“ kako bi napravili rezultat. „Po meni je problem u samopouzdanju, trebamo prestati gledati kako su svi iznad nas i kako su svi za nas nedostižni“, kaže Faruk, zaključujući: „Puno razmišljamo o stvarima koje nam skreću koncentraciju sa onoga što stvarno radimo, a to je igranje dobrog rukometa, za šta zaista imamo potencijal i igrače, ali to je vjerovatno posljedica i našeg samog odrastanja i konstatnog nabijanja nekog kompleksa manje vrijednosti. Što sami prema sebi, što od okruženja. Znači, vjera u sebe je to 'malo' što nam nedostaje.“






Leave a Reply.